Sretan Božić i 2011. g.

Ovom prilikom bih napravio mali osvrt na ovu godinu koja broji zadnje dane do dolaska 2011.
Godina u kojoj se BK Sutla počeo razvijati u jednom ozbiljnijem smjeru kao sportska udruga a ujedno zadržao osnovnu ideju i smisao okupljanja – druženje, provod, zafrkanciju i zdrav život.
Od bitnih stvari napomenuo bih prelazak sa bloga na službenu web stranicu, početak izgradnje XC i Freeride staze i početak jednog većeg projekta (realizacija pravog Bike Parka – o tome će te biti upoznati u proljeće 2011.). Osim uobičajenih sudjelovanja u biciklijadama i vožnjama po lijepoj našoj, družili smo se sa novim i budućim članovima kluba i pokušali prvu transverzalu po Medvednici. Posjetili smo nekoliko važnijih utrka DH sezone u Hrvatskoj ali i izvan nje. Također, proslavili smo i 1. rođendan kluba. Planovi za slijedeću godinu se već kuju, a o njima čim se malo ohlade.
Povodom nadolazećih blagdana, svim biciklistima (sadašnjim i budućima) puno zdravlja, sreće i novih kilometara na biciklima želi uprava BK SUTLA.

Zimska idila ...

Za zimsku idiličnu vožnjicu prvo morate otići na vrh brda ili planine. Tako smo i mi krenuli sa okretišta tramvaja na Mihaljevcu u 10:00. Za mene, ovo je najdosadniji uspon koji sam odradio, ali snježni ambijent asfaltirane ceste prema Sljemenu učinio je uspon zadovoljavajućim i interesantnim. Kolone automobila sa sanjkačima, skijašima i borderima koji su išli prema gore davali su naznake da gore ipak ima snijega i da bi naš spust mogao biti interesantan. Dokotrljali smo se do Šumarske kuće gdje smo se presvukli u suhu odjeću, popili nešto toplo i odlučili da dolje idemo po biciklističkoj stazi br. 4.
Krenuli jesmo po 4 ali smo ubrzo izbili na planinarsku 15 pa ponovno na 4.
Šumski radovi ove jeseni su toliko promijenili izgled šume i promijenile trase svih staza tako da nije bilo ni čudno kada su nam dva biciklista rekla sretno kada su čuli da idemo dolje po 4.
Opet smo se malo vozili po planiranoj ruti dok nas šuma nije bacila na planinarsku 57, pa opet 4. i opet 57 i onda nečije dvorište, nekoliko pasa (naravno!) i asfaltirani put negdje u Gračanima.
Spust je bio dosta težak i tehnički zahtjevan (pogotovo na stazi 57!!) ali gušt je vrhunski i nezamjenjiv.
U galerijama se nalazi nekoliko fotografija ali i jedan filmić koji dočaravaju ZIMSKU IDILU u pravom smislu riječi. - www.bksutla.com

Martin breg, 04.12.2010.

Kratki dogovor za vožnju i odabir Martin brega kao lokacije pokazao se kao dobitna kombinacija za vikend vožnju. Temperatura od -1 nas nije omela da provedemo dan u prirodi na našim kotačima.
Start u 9:00 u S. Kraljevcu i put kroz šumu do Martin brega i dalje kuda je vođa puta naumio. Malo snijega, puno vode i ponešto blata učinilo je vožnju interesantnom.
U galeriji se nalaze fotografije sa ove vožnje kao i jedan kraći filmić (čisto da se dočara stanje na cesti).
Vidimo sa na slijedećoj zimskoj vožnji.

                          

Izrada biciklističke staze

U šumi iznad Prigorja Brdovečkog članovi BK SUTLA su počeli sa trasiranjem i izradom prve biciklističke staze. U izradi je lagana freeride staza i XC staza za treninge članova kluba. Kako nam vrijeme bude dozvoljavalo i koliko vrijednih ruku bude radilo na realizaciji ovog projekta tako brzo će i staza biti gotova. Realno je za očekivati da će staza biti spremna za korištenje u proljeće 2011. g.

Prvi pokušaj transverzale po Medvednici

Prvi pokušaj prolaska Medvednice po transverzali nije uspio baš onako kako smo planirali ali idemo redom. Ekipa se skupila u dogovoreno vrijeme u Gajnicama i osim male nezgode sa ruksakom koji je otputovao od S. Kraljevca do Zaprešića i nazad do Gajnica, sve ostalo je prošlo OK i start je mogao početi.
Zelena magistrala je odvožena uz par kraćih stajanja (zbog presvlačenja) i na vrhu smo se skupili i nastavili dalje. Od livade Ponikve staza je uslijed kiše bila dosta mokra i blatna ali lagani uspon je dao da se vozimo na biciklima. Na Jambrišakovom vrelu smo dopunili bidone i nastavili dalje. Tada zapravo počinje problem za veći dio ekipe. Nedostatak kondicije, vrlo blatna i ne vozna staza natjerala nas je da guramo bicikle veći dio uspona prema Grafičaru a kasnije i do Tomislavovog doma. Ovo je bila i odlična prilika da se ruksaci napune kestenjem kojeg je na pojedinim mjestima bilo u ogromnim količinama. Jedan manji dio ekipe je već bio na Hunjci dok smo se mi zadnjim snagama dovozili do Činovničke livade na besplatan grah. Okrjepa, presvlačenje mokrih majica, kratki odmor i nastavljamo dalje. Jedino ostavljamo kolegu kojeg su mučili grčevi koje je uredno sakupljao do Tomislavca. Put do Puntijarke i Hunjke je uglavnom spust i nije bilo većih problema.
Pošto smo u tom trenutku bili na pola trase a bilo je oko 15.20 odluka je pala da idemo dolje po šestici u Markuševačku Trnavu kako nas ne bi uhvatio mrak negdje u šumi.Solidan spust po blatnoj šestici brzo nas je doveo u civilizaciju iako sami nismo izgledali baš tako.
U 16.00 smo u birtiji na pivi i protresamo detalje ove vožnje.Svi se slažemo da bi ovo trebalo ponoviti ali u malo boljim vremenskim uvjetima i kada dan bude malo duži.Još samo da se dovučem do Stenjevca i mogu odahnuti. 60-tak kilometara je napravljeno nakon veće stanke koja je uzela danak. Fotografije sa ove vožnje možete pogledati u foto galeriji na webu www.bksutla.com

Vidimo se slijedeći puta u većem broju.

Naš 1. rođendan ...

Kao da je bilo jučer kada smo uz šarana u rašljama u Lonjskom polju postavili temelje za stvaranje našeg biciklističkog kluba. Zamišljen kao mjesto okupljanja i druženja svih ljudi koji vole kotač i prirodu, Biciklistički klub SUTLA je danas 06.10.2010. napunio prvu godinu svog postojanja. Trenutno brojimo 10 punopravnih članova i 20-ak članova koji nam se često pridružuju u vožnjama biciklom te sudjeluju u klupskim aktivnostima na sebi svojstven način. U početku smo oformili blog stranicu kluba gdje smo širu javnost upoznavali sa našim vožnjama, planovima i izletima. Sada, 12 mjeseci kasnije, imate priliku pratiti nas na našoj službenoj web stranici www.bksutla.com

U ovih 12 mjeseci biciklirali smo po: Medvednici, Žumberku, Gackoj dolini, Brdovečkom kraju, Moslavačkoj gori, Zelinskom kraju, otišli smo na nekoliko biciklijada kao i Biciklom po Pivu.

Foto i video dokumentacija sa svih izleta može se pogledati u rubrici Photo&Video Galerija.

Bicikli se nisu štedjeli te smo imali podosta nezgoda koje su na sreću bile bez većih ozljeda po nas. Bilo je tu kiše, snijega, blata, smijeha i jauka ali takav je kruh biciklistički.

Klub se afirmirao i u kontaktima i suradnji sa pojedinim općinama i turističkim zajednicama oko izgradnje i trasiranja biciklističkih staza. U pripremi je i jedan veći projekt ali o njemu ćemo kada za to dođe vrijeme (da se ne ureknemo:)).

Planovi za slijedeću godinu su veliki i ovisiti će o mogućnostima i dobroj volji svih uključenih u projekte.

Drago nam je da nas je svakim danom sve više i ovim putem želimo zahvaliti i pozdraviti sve one koji nas prate putem web-a kao i one koji nam se pridružuju u našim avanturama.

P.S. Ne znaš kuda sa sobom?! Klikni na www.bksutla.com

Od sada nas pratite na www.bksutla.com

DH Gračišće

Prvog vikenda u listopadu, godine gospodnje 2010. po peti put organizira se DH Gračišće. Zadnja utrka u Hr, ujedno i zadnja utrka DH kupa Hrvatske, pa dođite pokupit bodove koji vam nedostaju.
Više informacija na linku http://dhgracisce.emmeerre.hr/

Po prašini i Kutini, skitam se ...

Dugo je trajalo dogovaranje za odlazak u Kutinu kod Milana na jedno kraće bicikliranje. Prva ideja je bilo Mramor brdo gdje postoji vrlo zgodna staza. Par filmova na yubitu je davalo naznake da bi i mi mogli proći stazu ali nismo bili sigurni sa koliko promila u krvi!?
I tako jednog dana, točnije u četvrtak 26.08. Jura i ja se dogovorili da idemo pa šta bilo. Milan je bio sretan što nas vidi (ili je dobro glumio?).
Do Mramor brda smo imali cca. 20 min. lagane vožnjice a skoro toliko smo potrošili dok smo pronašli gdje se ulazi u šumu na start staze. Vidjelo se da tamo nije bilo nikoga barem 5 - 6 mjeseci i sve je polako počelo zarastati u grmlje. Šuma se vraćala na dijelove koje je u jednom trenutku izgubila od biciklista. Prvi lagani spust u punoj ratnoj spremi bio je više izviđačke naravi nego biciklizam. Nekoliko zgodnih skokova i bentića izaivali su nas da se spustimo. Tako i bi. Prvi se pokazao domaćin Milan i na prvom skoku produži ravno na njega a nas dvojica, ko i mali Mujo, kud svi tu i on ... skok za skokom - usješno!!!
Eeeee, sada smo se već i ohrabrili pa krenuli dalje nizati jedan za drugim skokom sve do drugoga!? Razbi se Jura! Dignuo je takvu prašinu dok je klizio po prašini da su u Kutini odgovarali dimnim signalima. Na svu sreću ništa nije stradalo osim par lakših ogrebotina po licu od granja. Nastavak spusta je išao u redu, još par skokova i evo nas na jednom ravnijem ali brzom dijelu koji vijuga između drveća. Par hupsera samo je ubrzalo moje vijuganje i dovelo me do jednog čudnog skoka koji je sigurno napravila priroda u suradnji sa traktorom sa ciljem lansiranja biciklista koji se ovdje vozikaju. Moje lansiranje i nije baš dobro prošlo ... rampa za sletanje je bila mlada bukva koja se nije htjela malo pomaknuti. Savijeni Domain nije dozvoljavao daljnju vožnju pa smo nastavak morali odgoditi za drugi puta.

A dan tek počeo ... Milanu padaju svakakve ideje na pamet a jedna od njih je bila da odemo na Moslavačku goru. Tako smo se lijepo spustili sa Mramor brda i preko Mikleuške otišli do Garić grada. U Mikleušu smo se malo okrijepili sokom od hmelja (u narodu poznato kao PIVO) sa lokalnom gospodom koji su nam demonstrirali svoju sposobnost navigacije po šumi i snalaženje u prostoru. Dolaskom na Garić grad bili smo već lagano iscrpljeni. Spust nazad i povratak u Kutinu. Pošto smo se Jura i ja razbili, Milan nije mogao proći "nekažnjen" ... na spustu po makadamu jedan kamen je odlučio stati mu na kraj sa jurnjavom ... probušena guma.

Prekrasan kraj Moslavačke gore i šire okolice sigurno će nas vidjeti još koji puta, ali naravno, prvo na Mramor brdo da poravnam vilicu.

U nastavku je nekoliko fotografija i filmić koji ne pokazuje baš stvarno stanje, ali ... možda i bolje?!

http://www.vimeo.com/14635099  -  VIDEO

DH Psunj, 2010.

Nakon uspješno održanog downhil natjecanja za prvenstvo i kup Hrvatske u Samoboru, na red je došao i DH Psunj. Kako je bilo u Samoboru možete pogledati na linku ispod.

http://picasaweb.google.com/zlatko.matijevic/DHSamobor2010#

Termin: 27. - 29. 08. 2010.
Gdje: Pakrac

Svi oni koji nisu bili na Omanovcu neka odmah počnu pripreme za ovogodišnji spust jer se zaista isplati potegnuti do Pakraca.
Staza je malo dorađena i izmjenjena u odnosu na prošlogodišnju ali nije izgubila na zahtjevnosti niti atraktivnosti.
Više informacija o utrci i timingu možete pronaći na slijedećem linku:

http://bk-titan.hr/utrke/downhill/tabid/282/language/hr-HR/Default.aspx

Idealan dan ...

Kakav dan, idealan za bilo kakav boravak u prirodi, pa i na biciklu ... ako treba.

Nigdje žive duše u Zagrebu da mi pravi društvo ... svi se još pacaju u moru ili su kod svojih izvan Zagreba ili ... tko zna već gdje.

Ali ništa za to, imam ja jednu dobru osobu pored sebe koja se ponudila da me odveze na Sljeme pa da ja malo guštam. Tako i bi ... spakirao ja opremu i bicikl u auto i put Sljemena.

Kod Doma Željezničara sam sjeo na bicikl i krenuo prema Puntijarci odakle sam po pl. stazi br 23 otišao do Hunjke. Kratki odmor, par fotki i nastavak puta po stazi br. 1 i kasnije odvajanje opet na br. 23.
Kada je staza u jednom trenutku presjekla biciklističku stazu br. 6 i ja nastavio po 23 shvatio sam da sam ovdje već bio ... ali prema gore, i to dva puta (Pogledaj postove 09. Listopad, 2009. i 02. Kolovoz, 2009.).

Tada sam mislio, tko se uopće ovdje može spustiti a da ima i malo mozga u glavi?

Sada mi je jasno da se ovdje može jako lijepo voziti i da nije baš takva frka (ili mi je danas mozak ostao kod kuće?!).

Uglavnom, do samog kraja tj. korita potoka može se voziti a kroz potok se bicikl mora nositi cca. 70 m gdje se nastavlja ostatak staze prema civilizaciji.

U Dubravi kod Knauflanda čeka me moja limuzina i osobni šofer koji me "ubijenog" voze doma.

Kakav dan ... idealan za bilo kakav boravak u prirodi .... ali ... NA BICIKLU !!!

Gackom dolinom ...

Dva dana godišnjeg odmora odvojili smo za put u Otočac gdje smo našli lijep i povoljan smještaj.

Isti dan smo se uputili na biciklistički izlet na Gacku. Odabir staze je pao na „Barkanovu stazu“ ukupne dužine 42,6 km.
Šta reći o rijeci Gacki? Izvire tiho na Tonkovićevu i Majerovu vrilu. To su mala pravilna jezerca koja prelijevanjem vode niz slapove i međusobnim spajanjem u jedno korito tvore Gacku.
Nevjerojatno čista priroda i mir su osnovne značajke ovoga prostora.
Kako smo odmicali od Otočca sve ovo je išlo na još veću potenciju i uvlačilo se u nas. Staza je solidno označena i uz par krivih skretanja nismo imali većih problema. Sama staza prolazi kroz mala sela, Prozor, Čovići, Sinac, Ličko Lešće i ostale male rajeve na Zemlji. Dolaskom do Majerovog a kasnije i do Tonković vrila priroda nam je pokazala svu svoju raskoš u igri sa vodom, kamenom i zelenim raslinjem. Fotografije koje smo tamo napravili ne mogu ni približno dočarati tu ljepotu.

Kada smo kretali nazad, napunili smo boce sa vodom iz Gacke i krenuli put Otočca. Zaustavljali smo se na usputnim mjestima na kojima smo pronalazili lokalne znamenitosti ili prelijepe lokacije uz rijeku ili ribiče na pastrve.

Uglavnom, teško je sve ovo opisati riječima. Gacku treba vidjeti i doživjeti a tek onda bi ovaj tekst mogao naslutiti ljepotu Ličkog kraja.

Kako bi smo bili dosljedni raznim ritualima i (ne)zgodama … na povratku nas je u bježaniju nagnalo nekoliko seoskih pasa ali bez ikakvih posljedica po nas i njih.

Ovaj izlet treba definitivno ponoviti, sa ostalim članovima kluba i svim ostalim koji bi se htjeli pridružiti u otkrivenju istinske ljepote i tišine uz rijeku Gacku.

http://picasaweb.google.com/zlatko.matijevic/GackaDolina  - SLIKE

4. DH Samobor 2010.

Kao što većina zna, u Nedjelju, 22.08.2010. u Samoboru se održava Downhill utrka kupa Hrvatske koja je ujedno otvorena i za UCI ekipe. 
Brza i atraktivna staza ne oprašta nikome stoga uzbuđenja sigurno neće nedostajati.
Nadamo se da će vrijeme biti idealno za ovaj adrenalinski događaj te da će brojni navijači i gledatelji svojim prisustvom upotpuniti cijeli ovaj sportski događaj.
Program:

09:00 ‐ 10:30 ‐ službeni trening bez zaustavljanja
11:00 ‐ 13:00 ‐ KVALIFIKACIJE
14:00              ‐ FINALE

Povijest se ponavlja ... to je sigurno

Zadnja vožnja je bila zamišljena kao lijepo, lagano bicikliranje po Medvednici. Prvi dan kolovoza je bio obasjan suncem a mi nabrijani da Siniša isproba i "krsti" novu Konu Cadabru.
Krenuli smo oko 9.00 sa križanja Ilica - Kustošijanska i po stazi br. 2 došli do doma Risnjak. Staza idealna za vožnju kao i vrijeme. Pauza za gablec i pivu pa nastavljamo dalje prema Grafičaru. Tada je došlo do male promjene plana ... ne da nam se više penjati !!!
Otišli smo do rudnika Zrinski, postavili kameru i krenuli se spuštati po stazi br. 1.
Zapravo, spuštali smo se po jedinici nekih 50 sec. i onda krivo skrenuli ... na stazu br. 5 prema Gornjoj Bistri!!??  Plan je bio doći do doma Kameni Svatovi i tako mi zabrijali da idemo dobrim putem. Nakon 5 - 6  minuta vožnje staza počinje biti sve blatnjavija i mi se sve teže vozimo. Cijela ova situacija mi odjednom postane poznata od prije ?! (pogledajte post, Nedjelja, 25. Listopada, 2009. - Sakupljači gline sa Sutle).
Sve izgeda skoro isto kao i tada i mi se cijelo vrijeme vozimo prema zacrtanom odredištu koji nikako da se pojavi sa naše desne strane.
Ljudi moji, da mi je netko rekao da ću u pola ljeta gurati bicikl kroz blato preko gležnja ... ne znam ... ovo jednostavno nije normalno. Sva sreća da nije bilo niti jednog psa, nitko nije probušio gumu, strgo lanac i zadnju mašinicu. Siniša je malo driftao pa poletio preko upravljača (posljedica na slici ispod). Nakon pokušaja zaobilaženja ove "krasne" staze, hodanja i bicikliranja po šumi, ipak smo bili prisiljeni vratiti se na trasu i nastaviti kako - tako.
Mučenje završava na jednom potočiću gdje stajemo i peremo bicikle kako bi bilo moguće nastaviti dalje. Pokazalo se da je potočić bio 700 m od civilizacije i asfalta ali gdje ... u POLJANICI !!! ... majko mila, pa gdje je to??!! Tada smo shvatili gdje nas je Medvednica "ispljunula". Blatni ko svinje vozimo se cca. 26 km kroz sela uz put, a ono malo ljudi što nije pobjeglo na more nas gleda sa nevjericom. Dolazak na autopraonicu na Bolonji je bio spas u zadnji čas ... pranje bicikala i hladna piva ... osvježenje za sve.
Uglavnom, Siniša je kvalitetno "krstio" Konu (mislim da će se ovoga sjećati još dugo:). A ja više ne znam dali bih se opet uputio u tom smjeru ...
Ovdje je nekoliko fotografija a i filmić će biti uskoro čim se uploada.

http://picasaweb.google.hr/zlatko.matijevic/01082010#  -  SLIKE

http://www.youtube.com/watch?v=yknkshGPMJI&playnext=1&videos=ci4uCjxmklQ&feature=feedu  -  VIDEO

Lojstek ...

U petak smo se poslije posla, Jura i ja dogovorila da odemo napraviti jedan spust sa Sljemena.

Odvezli smo se autom gore, parkirali ga i pripremili se za spust. Prva staza na koju smo naišli je bio Lojstek. Petak poslijepodne, nigdje žive duše .. zašto ne! ... pojurili smo dolje sa nadom da ćemo stići na Mihaljevac do 17,40 kada je išao bus prema gore. Naravno da smo zakasnili par minuta, pa smo čekanje do 19,10 ubili u brzinskom ispijanju pive na Bliznecu pa nazad na Mihaljevac.

Mogu samo reći da mi se ovakva kombinacija svidjela, autom gore - biciklom dolje.

Još kada bi Škodu naučio da se sama spusti ... eeeeeeejjjj! gdje ćeš idealnije kombinacije!!!

Naravno da smo opet koristili kameru, ali su se ovaj puta pojavili manji problemi sa kutom snimanja pa od gledanja snimke malo zaboli glava.
Preporuka: prije gledanja videa uzmite aspirin

http://www.youtube.com/watch?v=Kq5f8hnJPq8   -   VIDEO

Sljeme ... opet ?!

Nema ničeg lijepšeg nego kada bolja polovica utovari u auto mene i bicikl i odveze nas na Sljeme. Napokon sam mogao isprobati Đemu na pravoj stazi u prirodnim uvjetima, upoznati ga sa korjenjem, oštrim kamenjem, drvećem koje iskače pred nas dok jurimo nizbrdo i sa svim ostalim blagodatima prirode.

Prošli vikend sam malo skakutao po Grmi i naravno zbušio gumu. Jučer sam kupio 2 nove i jednu odmah potrošio - druga neka se nađe ... zlu ne trebalo.

Zlo me je čekalo danas na Sljemenu. Nisam se spuštao niti 3 minute, nakon niza skokova i 2 dropa guma je ispustila dušu na zadnjem jačem nagibu sa korjenjem. Tako sam lijepo poletio, i da nije bilo manjeg drveta i grma sa koprivama, završio bih na Mihaljevcu.

Štitnici za koljena i kaciga su opravdali svoje prisustvo na meni te sam prošao sa manjim ogrebotinama.

Naravno, imao sam rezervnu gumu ali je blento zaboravio ponijeti pumpu. Sreća na dvojici penjača biciklista koji su mi ponudili pomoć sa svojom pumpom. Dok sam mjenjao gumu nailaze 2 spustaša (biciklista) i komentiraju moje bušenje i moj pad: "...i ja sam neki dan tam zbušil gumu, neko je postavio čavle ... isto sam se razbio."

Ohrabren ovom izjavom nastavio sam u lakšem ritmu nizbrdo sa 6 otvorenih očiju ne bih li uočio opasnost na stazi u obliku čavala i sličnih zamki.

Došao sam na Mihaljevac u jednom komadu, blatan, izgreban i SRETAN a draga je sjedila u autu sa upaljenom klimom i čekala moj dolazak.

Spas od aktualnih vrućina smo našli na Medvednici gdje je temperatura bila niža za 11 stupnjeva od gradske vručine te je ova vožnja bila ugodna za oboje.
Video nije ništa specijalno ali kada je već snimljeno 3 minute materijala neka ne propadnu :)

http://www.youtube.com/watch?v=ZpNrLCYZ4kI   -   VIDEO

                        

Žumberak

Još jedan vikend i odlična vožnjica je iza nas… Vrijeme nam se konačno smilovalo i bacili smo jednu, davno planiranu turu po Samoborskom gorju ili točnije Žumberku. Iako se ovoga puta kotači naših ljubimaca nisu koturali šumskim stazama, uzbuđenja i uživancije nije nedostajalo, naprotiv bilo je možda i zanimljivije od očekivanog.

Mjesto polaska u nedjeljnu vožnju bio je Trg kralja Tomislava u Samoboru. Krešo, Josip i ja smo stigli iz Zagreba u nedjelju ujutro, a Siniša je stigao dan ranije kako bi mogao nešto duže uživati u ljepotama ovog prekrasnog grada…
Iako nismo imali plan rute, brzo smo se dogovorili. Na nagovor Kreše krenuli smo bespućima Žumberka. Iskreno rečeno, da sam znao koliki me put čeka, ne bih se tako lako složio s prijedlogom, ali ljepote krajolika kroz koji smo pedalirali donekle su anulirale bolove u mojim mišićima. Pravac kretanja bio je prema graničnom prijelazu Bregana što je pomalo stvaralo nelagodu Siniši zbog već poznatih problema s graničnom policijom ;-). Laganom vožnjom uz sami rub naše domovine stigli smo do Sokolović Brega, pa nastavili dalje u smjeru Budinjaka. Nakon 15ak kilometara vožnje po asfaltu, „skidamo“ se s njega i vožnju nastavljamo makadamskom cestom prema idiličnom mjestu Koretići. Prema Krešinim najavama tamo je trebalo biti „brdo“ ljudi - izletnika, no usprkos prekrasnom sunčanom danu, nas su dočekali samo domar „Scout“ centra, komarci i… Nikola Tesla (ako ne vjerujete pogledajte dobro fotografije u prilogu). Konačno je bilo vremena i za malo odmora. Noge su mi već lagano obamrle, a pravi tj. zahtjevniji dio puta tek je bio pred nama. Nakon obilnog gableca (Corny) krenuli smo dalje i tu je počela zabava za nas amatere. Krešo i Josip su neopisivom lakoćom svladavali uspone koji su bili pred nama, a Žup i ja smo kao pravi rekreativci, ubacili u prvu brzinu i laganini za njima. Iako im nije baš bilo drago, ipak su nas svako malo čekali i ohrabrivali nas za daljnji nastavak vožnje. Prošavši nekoliko kilometara uspona konačno su nas dočekale i dionice s laganim nizbrdicama koje su nam barem malo olakšavale daljnje probijanje k cilju. Iako samo jedva dočekali spuštanje, nekima od nas je to predstavljalo još veći izazov nego pedaliranje uzbrdo. Siniša je malo precijenio mogućnosti svojih guma, te je lagano zaplivao prašnjavim makadamskim putem i pritom solidno ogrebao ruku. Osim poderane rukavice i ogrebotina po ruci, težih ozljeda i pretrpljene štete nije bilo. Nastavak našeg toura proveo nas je kroz predivne krajolike s još ljepšim pogledima na obronke okolnih brda.

Kada smo konačno stigli do Dragonoša još nas je samo 10ak kilometara nizbrdice dijelilo do povratka na glavni samoborski trg. No za to, da spust ne bi bilo samo običan spust, pobrinuo se ovoga puta Josip. U jednom brzom i nepreglednom zavoju „sparkirao“ je svoju Meridu na obližnju ogradu, a tijelom se priljubio uz stablo… Šta mu bi, to samo on zna. Malo je nedostajalo da mu se i ja pridružim, ali su kočnice ipak na vrijeme dobro zagrizle i zaustavile me tik uz njega. Uglavnom Josip je prošao s malo većim ozljedama od Župa ali se ipak hrabro pridigao i nastavio put dalje. 50 kilometara bilo je za nama i konačno smo se vratili na mjesto s kojeg smo i krenuli. Okrepa u jednom od kafića naravno nije izostala. Neki su guštali uz hladno pivo, a neki uz tople kremšnite iako je bilo +33°C. Tu je bio i završetak još jedne nezaboravne avanture koju ćemo zasigurno još jednom probati ponoviti, ali sljedećeg puta bez letova, premeta i sličnih akrobacija…

(trasu cijelog puta možete pronaći na karti u prilogu – označena crvenom bojom)