Gorsko Zrcalo - P.D. Hunjka - Kaptolska Lugarnica

Već se rano u jutro moglo naslutiti da će dan biti topao i idealan za hlađenje na Sljemenskim planinarskim domovima. Start je bio Markuševačka Trnava (na okretištu autobusa), i već na početku potrudili smo se da ne kvarimo prosjeke koji su već davno zadani i postali su tradicija. Mene (... a koga drugog ?!) je napala psina od koje mi se srce spustilo u pete. Uspjeli smo se obraniti od četveronožne nemani i nastavili smo uspon prema Gorskom zrcalu. Uspon je bio interesantan i vrlo brzo smo stigli do prve stanice. Gorsko Zrcalo je stijena cca. 20 m visoka i glatka po kojoj alpinisti grebu nokte a neki i zube. Od Gorskog Zrcala uputili smo se planinarskom stazom br. 23 ... i tu je počelo...!!??

Ljudi moji .... strašno!! ... nemojte ići tim putem ako Vam je život mio!!!!

Uspon od cca. 2 km koji traje oko 1,5 sati ili malo više. Konstantno smo gurali i NOSILI bicikle i mislili u glavi ... što nam je ovo trebalo?

Dan je već poodmakao i temperatura se penjala brže od nas. U jednom trenutku izbijamo na biciklističku stazu br. 6 ... ali ne na mjestu gdje smo mislili, nego negdje puno dalje.

Staza iz nas izvlači i ono zadnje što imamo te se zadnjim atomima snage dovlačimo do P.D. Hunjka.

Odmor, sendvići, voda i idemo dalje. Po bic. stazi br. 1 idemo u smjeru istoka prema izletištu i domu Kaptolska Lugarnica i domu Goršćica. Kratki odmor i nastavak puta po bic. stazi br. 8 prema Markuševačkoj Trnavi.

Staza 1. je odlična, priroda, šuma, mir, planinari i MI !!!

Spust po 8. je vrlo brz i nezgodan. U trenucima kada sam imao hrabrosti pogledati na ciklo kompjuter, pokazivao je 45 km/sat. Za hardtail i nije tako loše, he, he.

Sve u svemu, stigli smo na cilj živi i zdravi, bez bušenja guma ali barem smo pronašli psa (... ili je on pronašao mene ??). Ovdje je nekoliko fotografija koje smo opalili uz put pa uživajte.