Opet penjanje stazom na kojoj znam svaki kamenčić do Risnjaka. Nakon doma, vozimo stazom br. 1 do asfaltirane ceste po kojoj nastavljamo uspon prema vrhu. Kada sam već mislio odustati od daljnjeg ubijanja mišića i leđa došli smo do starta staze br. 4.
Odmor je malo potrajao jer sam pluća ostavio negdje na zadnjoj četvrtini uspona a druga nisam ponijeo sa sobom.
Šljemovi na glavu, upalili kameru i krenuli u nepoznato. Na stazi su se vidjeli tragovi guma koji su govorili da smo na dobrom putu. Spust je odličan, malo ubrza pa malo uspori između drveća, pa opet ubrza, malo slalom ... lijevo - desno, jedan skok, drugi, treći, četvrti i onda PETI i BAAMMM !!! u drvo. I šta? ... pukla guma (bolje ona nego nešta drugo?!) i pedala je ostavila znak na nozi ... da se zna.
Kratka stanka u Pit - Stopu za zamjenu gume i nastavljamo dalje.
Drugi dio staze je odličan sa lijepim i brzim spustom koji vijuga između drveća i povremeno otkriva veličanstveni pogled na Zagreb, okupan suncem ... a nas dva okupana znojem.
Trasa djelomično prolazi linijom stare žičare i u jednom trenutku dolazi do dijela Gipsovog puta gdje skreće desno. Tko želi voziti bicikl po vječnim lovištima neka slobodno produži dolje ... mi nismo imali tu želju. Na samom kraju spusta morali smo pronaći i "malo" blata pa je prolaz kroz njega rezultirao blatnom kupkom i nošenjem bajkova do suhog dijela. Da mi nas je bilo vidjeti onako blatne kako se spuštamo sa Gračana, preko Tkalčićeve i Ilice do Vrapča bili bi mi jasniji pogledi ljudi i komentari.
Sve u svemu ovo je definitivno jedna od boljih staza za jedan jači XC spust i sigurno je da ćemo se vidjeti još koji puta.
