Sretan Božić i Nova 2010. g

Kako nam dolazi Božićno i novogodišnje raspoloženje tako sam malo dotjerao i naš blog. Ova 2009. g. je bila vrlo dobra za naš malu skupinu biciklista. Relativno dosta vožnji sa raznim zgodama i nezgodama (na sreću ništa zabrinjavajuće). Tu je i rođendan našeg kluba BK SUTLA !!!
Nadam se da ćemo se do kraja godine barem još jednom okupiti na jednoj snježnoj vožnji. Također se nadam da ćemo i slijedeće godine imati interesantnih događaja, da će se pojaviti još koji Miki, da ćemo opet negdje skupljati glinu i da ćemo kroz zafrkanciju i sportsko druženje probiciklirati kroz slijedeću 2010. godinu.  
Sve naše zgode i dalje će biti opisane na ovom blogu uz neizbježne fotke i video zapise.
Svim trenutnim i budućim  članovima želim sretan i blagoslovljen Božić i sretnu novu 2010. godinu !

Članstvo u klubu

Eto dragi moji kao što već svi znate klub je osnovan, i sa 01.12. 2009. počinjemo sa upisom novih članova za godinu 2010.
Za upis u klub potrebno je ispuniti pristupnicu koju Vam pošaljem na privatni e-mail u pdf. formatu. Svi zainteresirani mogu poslati upit za pristupnicom na mail: bksutla@gmail.com sa svojom adresom na koju želite dobiti pristupnicu. Dostavljenu Vam pristupnicu ispunite i vratite nazad na našu e-mail adresu ili na fax: 01 232 5564. Kao odgovor dobiti će te sve potrebne podatke za uplatu članarine koja iznosi 100,00 kn za godišnje članstvo.
U Veljači 2010. g. počinjemo sa tiskanjem prvih članskih iskaznica za sve članove koji pošalju pristupnicu i uplate godišnju čalanarinu zaključno sa 31.01.2010.
Članarinu je moguće uplatiti na račun kluba direktno preko računa ili gotovinom blagajniku (Milan Ilić) ili tajniku kluba (Zlatko Matijević).
Za sva dodatna pitanja ili objašnjenja kontaktirajte nas putem maila ili telefonom (tko zna broj ... zna!).
Do prve snježne vožnje, pozdrav ....

Sakupljači gline sa Sutle ....

Eto dragi moji, i danas se mi išli malo provozati. Već sam nekoliko puta sam sebi rekao da ne postoji izraz "...malo se provozati." ili "...dolazim na ručak do 15.00 sati." kada se uvijek nešto zakomplicira.
Krenuli smo oko 9.15 iz Gajnica po Zelenoj magistrali do P.D.Glavica. Uspon kao uspon, izdržali do silaska sa asfalta na vlažnu makadamsku stazu do Glavice, te se sjurili do doma na kavicu. Nakon 10-15 min. krenuli smo po jedinici put P.D. Kameni Svatovi. Nakon što smo se odvojili na trojku (tj. planinarsku 6.) primjetili smo da je put vlažan i klizav. Malo guranja, malo vožnje, malo čišćenja bicikla od blata i mic po mic stignemo do Kamenih Svatova. Pošto smo shvatili da gore nema kuhinje a samim time niti klope, nakon pića odlučimo krenuti po planinarskoj 1M prema kamenolomu Bizek i dalje prema Stenjevcu.
KATASTROFA !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!, pitajte Mladena ako ne vjerujete. Takvo blato u životu nisam vidio, glina se lijepi kao ljepilo i doslovno nakon 5m nema šanse da okrenete kotač koliko se blata uhvatilo na SVIM mjestima na biciklu. Nakon nekakvih 500 m od doma Mladenu pukne i otpadne zadnja mašinica sa bicikla. Šta sada? ... idemo rastaviti lanac, skinuti mašinicu, skratiti lanac (da bude single speed) i pokušati doći do kuće. Nekakvih sat vremena je trajao ovaj zahvat sa priručnim alatom te na kraju uspijemo omogućiti Mladenu pedaliranje. Krenemo dalje ... meni se otpusti zadnji kotač te skoro ostanem bez njega ... KAKO ???? Uglavnom, zbog ogromnih količina blata, lišća i grana, vožnja, tj. spust nije dolazio u obzir jer jednostavno ne ide!!!
Odlučimo da nećemo ići do kamenoloma nego skratimo put nekom planinarskom stazom prema Ivancu Bistričkom. Klizanje, čišćenje kotača, driftanje, čišćenje bicikla, klizanje, čišćenje kotača,drift - tako je izgledao put do dole.
Na zadnjem zavoju, 200 m od asflata i civilizacije čekam ekipu, Krešo - OK, Milan - OK, Mladen - Nije OK - otpao lanac. STRAŠNO !!!!!! - kako da se čovjek vozi bez zadnje mašinice (by the way, nakon nje otišla je i sajla srednjeg prijenosa) i LANCA ?????? - Vrlo jednostavno! - naizmjence smo šlepali Mladena od Ivanca Bistričkog do centra Zagreba.
Naravno, stali smo na autopraoni da skinemo malo blata sa bicikala i zaštopali smo separator od to "malo" blata.
Uglavnom, današnju vožnju možemo deklarirati kao sakupljanje gline za proizvodnju Božićnih poklona, izradu glinenih bicikl-kalupa i sve ostalo samo ne "vožnjicu biciklom".

Ako želite vidjeti kako je sve to izgledalo, kliknite na link ispod.

http://picasaweb.google.hr/zlatko.matijevic/25102009GlavicaKameniSvatovi#

Rođenje BK SUTLA

Prema rješenju Ureda državne uprave R. Hrvatske, dana 06.10.2009. Hrvatska je postala bogatija za još jedan biciklistički kub - BK SUTLA

Bravo MI !!!!

Klub je osnovan na području grada Zaprešića, preciznije u Ključu Brdovečkom te će svoje aktivnosti bazirati na promicanju biciklističkog sporta u rekreativnim i amaterskim okvirima. Tko zna, možda se pojedinci (nakon nabijanja kondicije) požele usporediti sa drugim XC i Downhill vozačima u prvenstvu i kupu R. Hrvatske. U tom trenutku postajemo i profesionalni biciklistički klub.

Svi koji su zainteresirani za članstvo u klubu mogu poslati svoj zahtjev za upisninom na mail bksutla@gmail.com Povratno će te dobiti sve potrebne informacije za registraciju članstva u klubu.

Naravno, pošto sigurno pratite postove na ovom blogu, upoznati se sa načinom naše zabave koja prvenstveno mora biti zabava a tek onda sve ostalo.

Klub ima određene i konkretne planove za slijedeću godinu, postoji mogućnost odlaska na pojedina natjecanja u RH, trasiranje i kartiranje novih biciklističkih staza u okolici Zaprešića, Tuhelja itd., sudjelovanje u biciklijadama, biciklistički vikend izleti po najljepšim dijelovima naše domovine te ostale aktivnosti koje nam još padnu na pamet.

A imamo i službeni logo ...

Svjetla, kamera, kreni !

Ima li šta ljepše od sunčanog jesenskog NE RADNOG dana i nas na biciklima na Sljemenu? NE!!! Pošto ostatak ekipe nije imao čast nositi bicikle po planinarskoj stazi br. 23, sve do Hunjke, odluka je pala da im navedeno zadovoljstvo bude omogućeno. Bez obzira što Jura i ja znamo šta nas čeka, krenuli smo još jednom da utvrdimo gradivo i da sami sebi dokažemo koliki smo sado-mazohisti.

Ovaj puta smo uspjeli proći bez egzibicija sa psima i sličnim nemanima te sretno ali ubijeni i iscrpljeni dohodasmo do Hunjke. Dalje klasika, grah, grah, pite od jabuka, pivo, pivo, pivo i COLA??!!

Ovaj puta smo sa sobom imali i novi gadget koji će nas u buduće pratiti na ovakvim i sličnim vožnjicama - Helmet cam.
Lijepi spust po jedinici do doma Gorščica je prošao jedino sa mojim izlijetanjem u balvane (bez oštećenja i ozlijeda!!). Od Gorščice smo krenuli na osmicu i sjurili se dolje kao gluhe svinje na skejtu sa košarkaškom loptom u ruci (ekipa zna o čemu pričam, he,he).

I opet, u nastavku jedan filmić snimljen gore navedenom kamerom i nekoliko fotografija za dugo sjećanje i pamćenje.

http://www.youtube.com/watch?v=ynl5LSUza1Y - VIDEO

Izlet - Medvednica - PD Risnjak

Ovaj vikend u subotu opet smo prošli rutu do Kustošijanske do PD Risnjak. Išli smo samo dvojica. Uspon; meni težak - jedva sam se popeo, Kreši puno lakši. Uglavnom nije bilo Zlaje da se šlepam s njim na začelju kolone he, he! Gore - jelo i pijača, pa spust. Mene je napao pas usred šumske staze - jer naravno, da je bio Zlajo napao bi njega!!! Uglavnom stigli smo dolje čitavih glava i bicikala sa izmjerenom visinskom razlikom. Nadamo se za iduću vožnju da će nas bit više - barem svi mi + još koji novi član kluba!

DH Psunj

Nedjelja ujutro, normalan svijet još spava ili ispija jutarnju kavu dok se Jura i ja vozimo prema Pakracu. Nacionalno prvenstvo u downhillu na Psunju je jače od magneta.

BK Titan već godinama uređuje biciklističke staze po Psunju i ova utrka je jedna od nagrada za njihov trud. Prošli smo cijelu stazu u oba smjera i jedino što mogu reći je da je totalno luda.

Ovogodišnja staza za UCI World Cup u downhillu na Pohorju je za zagrijavanje kako bi se spustili na Psunju. Cijela staza je genijalna, brza, tehnički zahtjevna ... gle mene ... kao neki expert a to nisam ni blizu, he,he. Mislim da se ovdje može organizirati i utrka svjetskog prvenstva. Prirodu i ljude imamo, samo da se jave konkretniji sponzori i tu smo.

Još jednom svaka čast i vidimo se uskoro.

http://www.youtube.com/watch?v=tk3ltwnN_0I - VIDEO

Samobor - Zaprešić - Ključ Brdovečki - Zagreb

... "Znaš, mogli bi sutra skočiti do Samobora na malu vožnjicu pa nazad u ZG" ... glasila je izjava dotičnog gospodina u žutom jučer poslije podne. Nađemo se u 8.05 kod salona Škoda Štasni na Samoborskoj cesti i u 8.10 smo na biciklima i krećemo. Do Samobora je cca 13 km i put prolazi glatko ... prometa skoro da nije ni bilo te lako dolazimo u centar gdje ispijamo jutarnju kavicu. Tada dolazi ideja ... "znaš, ima tu blizu skela kojom možemo prijeći na drugu stranu te nastaviti do Zaprešića !?" ... Opet me žuti nabrijava (a istina, ne treba mi puno!?). I tako mi krenuli prema Zaprešiću. Laganom vožnjom (26 km/h ??!!) prolazeći kroz lijepa i mirna sela dolazimo do skele. Za ukupno 10 kn skelar nas prebaci na drugu obalu zajedno sa jednim automobilom te nastavljamo put prema Zaprešiću. Na ulasku u grad nova ideja ... " Ajde kada smo već tu skočiti do mene u Ključ Brdovečki da vidim dali je kuća još tamo i sl." ... Pretpostavljate ... aahhhaaaaa - Žuti!! (op.a. Jura, od sada si Žuti). A ja mlad i neiskusan, šta ću, rekoh ... idemo!
Dođemo u Ključ ... kuća je na mjestu, tetak i familija kod kuće, popili pivu, dvije, oprali bicikle i krenemo nazad prema Zagrebu. Sunce prži ruke koje jedva pridržavaju upravljač bicikla i u sebi razmišljam šta će biti slijedeće godine kada planiramo biciklima do Cresa, gdje ćemo završiti ... u Crnoj Gori ili Veneciji, s obzirom da vožnja do Samobora završi povratkom u Zagreb skoro preko Slovenije. Dolje je nekoliko fotografija i trasa ovoga nadasve laganog i zanimljivog puta.

Gorsko Zrcalo - P.D. Hunjka - Kaptolska Lugarnica

Već se rano u jutro moglo naslutiti da će dan biti topao i idealan za hlađenje na Sljemenskim planinarskim domovima. Start je bio Markuševačka Trnava (na okretištu autobusa), i već na početku potrudili smo se da ne kvarimo prosjeke koji su već davno zadani i postali su tradicija. Mene (... a koga drugog ?!) je napala psina od koje mi se srce spustilo u pete. Uspjeli smo se obraniti od četveronožne nemani i nastavili smo uspon prema Gorskom zrcalu. Uspon je bio interesantan i vrlo brzo smo stigli do prve stanice. Gorsko Zrcalo je stijena cca. 20 m visoka i glatka po kojoj alpinisti grebu nokte a neki i zube. Od Gorskog Zrcala uputili smo se planinarskom stazom br. 23 ... i tu je počelo...!!??

Ljudi moji .... strašno!! ... nemojte ići tim putem ako Vam je život mio!!!!

Uspon od cca. 2 km koji traje oko 1,5 sati ili malo više. Konstantno smo gurali i NOSILI bicikle i mislili u glavi ... što nam je ovo trebalo?

Dan je već poodmakao i temperatura se penjala brže od nas. U jednom trenutku izbijamo na biciklističku stazu br. 6 ... ali ne na mjestu gdje smo mislili, nego negdje puno dalje.

Staza iz nas izvlači i ono zadnje što imamo te se zadnjim atomima snage dovlačimo do P.D. Hunjka.

Odmor, sendvići, voda i idemo dalje. Po bic. stazi br. 1 idemo u smjeru istoka prema izletištu i domu Kaptolska Lugarnica i domu Goršćica. Kratki odmor i nastavak puta po bic. stazi br. 8 prema Markuševačkoj Trnavi.

Staza 1. je odlična, priroda, šuma, mir, planinari i MI !!!

Spust po 8. je vrlo brz i nezgodan. U trenucima kada sam imao hrabrosti pogledati na ciklo kompjuter, pokazivao je 45 km/sat. Za hardtail i nije tako loše, he, he.

Sve u svemu, stigli smo na cilj živi i zdravi, bez bušenja guma ali barem smo pronašli psa (... ili je on pronašao mene ??). Ovdje je nekoliko fotografija koje smo opalili uz put pa uživajte.

Uspon - spust, Medvednica - Risnjak

Isto kao prošli vikend.... samo sunčano vrijeme. Kustošijanska, birc-kava, uspon (znoj, sunce cca 1:45h), PD Risnjak (odmor, jelo, pilo) i spust po planinarskoj stazi i na kraju cuga u gradu. Naravno nadamo se da penzići koje smo prestizali putem niz stazu nemaju posttraumatični stres od šokova kad im netko naleti iza leđa biciklom. Ovaj put nažalost Zlayo nije mogao s nama, ali smo bili mi ostali. Za one koji nisu upućeni bitno je napomenuti da još uvijek držimo prosjek, a to je: barem jedan pad s bicikla, jedna probušena guma, jedno bježanje od bijesnog psa, tu i tamo koja ogrebotina i masnica. Uglavnom još nismo nikoga usput ozlijedili... osim naravno sami sebe. Sve u svemu odlična vikend vožnja... na nekim djelovima staze teško se može stat... ali svi smo preživjeli. Da smo normalani kao i ostala deca sad bi bili na moru, gledali tete u badićima, pili koktele ili bi se barem vozikali po Jarunu sa novim Cannondale bajkovima... al nismo normal ... nego smo IDEAL! I ZATO IDEMO OPET! a tko želi s nama neka nam se javi!

Kiša pići mi bicikliramo ...

Dogovor je pao da se nađemo na početku Kustošijanske i krenemo prema Risnjaku.
Brzo smo srknuli jutarnju kavicu u lokalnom bircu i sjeli na bajkove. Usprkos najavama lošeg vremena dan je bio idealan za vožnjicu. Kako smo se približavali petom kilometru uspona tako se i vrijeme mijenjalo ... ipak će pljusnuti ... samo da nas ne drmne grom !?
Kako se vrijeme mršitlo i padao "mrak" tako se i Milan pretvarao u štrumpfa ..."ej Zlaya, ima li još puno do vrha?"... ..."nema, iza onog lijevog zavoja ... mislim ?! "... a ni sam nisam siguran dali je to taj lijevi zavoj. I tako nakon tri lijeva zavoja nakon kojih nije bilo doma, počelo je padati. Brzo smo skrenuli sa staze u šumu da se sakrijemo od proloma oblaka.
Kiša je padala a mi smo kisnuli dobrih 15-tak minuta ... na četvrtom lijevom zavoju ... 100 m od doma Risnjak !!??#$%&?=+&/!!
Presvlačenje u suhu odjeću, grah i kavica brzo su nas vratili među žive. Sat i pol vremena u razgovoru sa još trojicom (ne)sretnika i sa izletnicima koje je zadesila ista sudba prošlo je relativno brzo. Kada se sunce pokazalo bili smo sretni ko pijani rusi. Odluka je pala da nećemo riskirati još jedan pljusak nego da idemo nazad ... ali ne istim putem. Sa glavne ceste se nazirao mali, uski, neugledni puteljak koji je puno obećavao ... idemo onim putem!!!
Strašno, trasa genijalna, sa puno dobrih skokova, zavoja, usjeka, bentova ... ludilo brale!!!
Samo da je vrijeme lijepo i staza suha .... ali NE! danas. Uvjeti za vožnju katastrofa, voda i blato na sve strane, lice i oči puni blata ali gušt je ipak na prvom mjestu.
Spustili se mi tako do Kustošijanske, do jedne autopraonice gdje je Milan dogovori pranje bicikala, a ljudi nas gledaju kao da nas je poplava izbacila. ... " jeste li vi sada sišli sa Sljemena?... upita jedan stariji gospodin. JESMO ! ... "pa kako je cesta tako blatna?! ... aaaaa, išli ste kroz šumu!!!! "....
Sve im je dalje bilo jasno. Jedva čekam slijedeći puta da se provozamo po stazi ali ovaj puta po suhom.

Vrijeme je godišnjih odmora ...

Ljeto je ...
Ovotjedne vrućine su sve nas otjerale u potragu za osvježenjem u obliku mora, jezera ili dječjeg bazenčića (o.a.)
Prošli vikend smo se malo provozali do Glavice i kada sam došao kući i primjetio ruke nagorene od sunca zaključio sam da je došlo ljeto i na bicikl se ide u 7.00 ujutro a ne u 11.oo
No dobro ... imamo više vremena za neke stvari koje stoje u redu već 5-6 mjeseci da se odrade do kraja (registracija kluba na primjer ?!)
Za kvaliteniju pustolovinu mislim da ćemo pričekati 9. mjesec a do tada uživajmo u jednom genijalnom filmiću sa freecaster TV-a

Na jesen bi mogli početi sa radovima na trasiranju prve XC staze, ali neka to ostane tajna (??????) .
Uživajte u ljetu i ne zaboravite tu i tamo sjesti na bicikl ... da ne ispadnete iz štosa.

Freecaster.tv: MTB - The Richie Schley Chronicles

Shared via AddThis

Pohorje MTB World Cup 2009

Došla je i tako očekivana subota, tmuran dan u Zagrebu, ali hvala Bogu bez kiše. Mislili smo da će nas takvo vrijeme dočekati i u Mariboru ali banana. Kod Ptuja nas je dočekala dosadna kiša koja je trajala skoro cijeli dan. Stigli smo na Pohorje oko 9.30, obukli na sebe sve što smo imali nepromočivo i krenuli prema stazi za downhill. ..."Ljudi moji ... pa to nije moguće..." rekao bi jedan gospon, ali ni ja sada nemam preciznijih riječi kako bih opisao stazu, uvjete na njoj i pogotovo bicikliste koji jure kao da je suho i sunčano. Strašno!!! Dok se ne ode uživo vidjeti ovako nešto, ne možete ni zamisliti kako to izgleda. Na TV-u je to loše, sporo, nagibi terena, dropovi i skokovi ne izgledaju baš sad nešto ... ali u živo ... nevjerojatno !!! Nije da se bojim voziti malo extremnije ali ovo je EXTREMNO !

Kiša je nemilosrdno padala, a mi smo stojički podnosili nedaće vremena jer nema smisla da mi kukamo kada se ovi pored nas furaju 100 na sat i ništa im ne smeta. Dapače, kako smo kasnije čuli, njima je ovo vrijeme bilo cool i super. U 13.00 bio je predviđen start za kvalifikacije za finalni spust u nedjelju. 12.40 ... mi i dalje kisnemo ... pored nas prolazi ekipa iz Australije koja je, naravno, bolje informirana od nas i obavještavaju nas da su kvalifikacije odgođene za sutra u jutro .... "AAAAAAAAAAAAA !!!!!!"
... " 4 cross će biti održan ... u 16.00 ..." kažu australci i nastave se spuštati po stazi prema cilju.
Ispalo je da smo jedan slobodan dan koji je bio planiran za ovo uživanje potrošili na penjanje po Pohorju, gratis kišu i mokre gaće. Šta je tu je, bar smo vidjeli nekoliko dobrih "trening" prolaza svetskih majstora i posjetili nekoliko boxova timskih momčadi. Slijedeće godine se vraćamo na cijeli vikend jer ovo se ne smije propustiti. Fabien Barel, Samuel Hill, Greg Minnaar, Gee Atherton, Steve Peat nikada neće biti ovako blizu.

Ovaj video uradak je samo mali dio svega što smo uspjeli uhvatiti danas na Pohorju.