subota, 21. kolovoza 2010.

Idealan dan ...

Kakav dan, idealan za bilo kakav boravak u prirodi, pa i na biciklu ... ako treba.
Nigdje žive duše u Zagrebu da mi pravi društvo ... svi se još pacaju u moru ili su kod svojih izvan Zagreba ili ... tko zna već gdje.
Ali ništa za to, imam ja jednu dobru osobu pored sebe koja se ponudila da me odveze na Sljeme pa da ja malo guštam. Tako i bi ... spakirao ja opremu i bicikl u auto i put Sljemena.
Kod Doma Željezničara sam sjeo na bicikl i krenuo prema Puntijarci odakle sam po pl. stazi br 23 otišao do Hunjke. Kratki odmor, par fotki i nastavak puta po stazi br. 1 i kasnije odvajanje opet na br. 23.
Kada je staza u jednom trenutku presjekla biciklističku stazu br. 6 i ja nastavio po 23 shvatio sam da sam ovdje već bio ... ali prema gore, i to dva puta (Pogledaj postove 09. Listopad, 2009. i 02. Kolovoz, 2009.).
Tada sam mislio, tko se uopće ovdje može spustiti a da ima i malo mozga u glavi?
Sada mi je jasno da se ovdje može jako lijepo voziti i da nije baš takva frka (ili mi je danas mozak ostao kod kuće?!).
Uglavnom, do samog kraja tj. korita potoka može se voziti a kroz potok se bicikl mora nositi cca. 70 m gdje se nastavlja ostatak staze prema civilizaciji.
U Dubravi kod Knauflanda čeka me moja limuzina i osobni šofer koji me "ubijenog" voze doma.
Kakav dan ... idealan za bilo kakav boravak u prirodi .... ali ... NA BICIKLU !!!


















srijeda, 18. kolovoza 2010.

Gackom dolinom ...

Dva dana godišnjeg odmora odvojili smo za put u Otočac gdje smo našli lijep i povoljan smještaj.

Isti dan smo se uputili na biciklistički izlet na Gacku. Odabir staze je pao na „Barkanovu stazu“ ukupne dužine 42,6 km.
Šta reći o rijeci Gacki? Izvire tiho na Tonkovićevu i Majerovu vrilu. To su mala pravilna jezerca koja prelijevanjem vode niz slapove i međusobnim spajanjem u jedno korito tvore Gacku.
Nevjerojatno čista priroda i mir su osnovne značajke ovoga prostora.
Kako smo odmicali od Otočca sve ovo je išlo na još veću potenciju i uvlačilo se u nas. Staza je solidno označena i uz par krivih skretanja nismo imali većih problema. Sama staza prolazi kroz mala sela, Prozor, Čovići, Sinac, Ličko Lešće i ostale male rajeve na Zemlji. Dolaskom do Majerovog a kasnije i do Tonković vrila priroda nam je pokazala svu svoju raskoš u igri sa vodom, kamenom i zelenim raslinjem. Fotografije koje smo tamo napravili ne mogu ni približno dočarati tu ljepotu.
Kada smo kretali nazad, napunili smo boce sa vodom iz Gacke i krenuli put Otočca. Zaustavljali smo se na usputnim mjestima na kojima smo pronalazili lokalne znamenitosti ili prelijepe lokacije uz rijeku ili ribiče na pastrve.
Uglavnom, teško je sve ovo opisati riječima. Gacku treba vidjeti i doživjeti a tek onda bi ovaj tekst mogao naslutiti ljepotu Ličkog kraja.
Kako bi smo bili dosljedni raznim ritualima i (ne)zgodama … na povratku nas je u bježaniju nagnalo nekoliko seoskih pasa ali bez ikakvih posljedica po nas i njih.
Ovaj izlet treba definitivno ponoviti, sa ostalim članovima kluba i svim ostalim koji bi se htjeli pridružiti u otkrivenju istinske ljepote i tišine uz rijeku Gacku.

http://picasaweb.google.com/zlatko.matijevic/GackaDolina  - SLIKE