Brzo smo srknuli jutarnju kavicu u lokalnom bircu i sjeli na bajkove. Usprkos najavama lošeg vremena dan je bio idealan za vožnjicu. Kako smo se približavali petom kilometru uspona tako se i vrijeme mijenjalo ... ipak će pljusnuti ... samo da nas ne drmne grom !?
Kako se vrijeme mršitlo i padao "mrak" tako se i Milan pretvarao u štrumpfa ..."ej Zlaya, ima li još puno do vrha?"... ..."nema, iza onog lijevog zavoja ... mislim ?! "... a ni sam nisam siguran dali je to taj lijevi zavoj. I tako nakon tri lijeva zavoja nakon kojih nije bilo doma, počelo je padati. Brzo smo skrenuli sa staze u šumu da se sakrijemo od proloma oblaka.
Kiša je padala a mi smo kisnuli dobrih 15-tak minuta ... na četvrtom lijevom zavoju ... 100 m od doma Risnjak !!??#$%&?=+&/!!
Presvlačenje u suhu odjeću, grah i kavica brzo su nas vratili među žive. Sat i pol vremena u razgovoru sa još trojicom (ne)sretnika i sa izletnicima koje je zadesila ista sudba prošlo je relativno brzo. Kada se sunce pokazalo bili smo sretni ko pijani rusi. Odluka je pala da nećemo riskirati još jedan pljusak nego da idemo nazad ... ali ne istim putem. Sa glavne ceste se nazirao mali, uski, neugledni puteljak koji je puno obećavao ... idemo onim putem!!!
Strašno, trasa genijalna, sa puno dobrih skokova, zavoja, usjeka, bentova ... ludilo brale!!!
Samo da je vrijeme lijepo i staza suha .... ali NE! danas. Uvjeti za vožnju katastrofa, voda i blato na sve strane, lice i oči puni blata ali gušt je ipak na prvom mjestu.
Spustili se mi tako do Kustošijanske, do jedne autopraonice gdje je Milan dogovori pranje bicikala, a ljudi nas gledaju kao da nas je poplava izbacila. ... " jeste li vi sada sišli sa Sljemena?... upita jedan stariji gospodin. JESMO ! ... "pa kako je cesta tako blatna?! ... aaaaa, išli ste kroz šumu!!!! "....
Sve im je dalje bilo jasno. Jedva čekam slijedeći puta da se provozamo po stazi ali ovaj puta po suhom.
