subota, 17. srpnja 2010.

Sljeme ... opet ?!

Nema ničeg lijepšeg nego kada bolja polovica utovari u auto mene i bicikl i odveze nas na Sljeme. Napokon sam mogao isprobati Đemu na pravoj stazi u prirodnim uvjetima, upoznati ga sa korjenjem, oštrim kamenjem, drvećem koje iskače pred nas dok jurimo nizbrdo i sa svim ostalim blagodatima prirode.
Prošli vikend sam malo skakutao po Grmi i naravno zbušio gumu. Jučer sam kupio 2 nove i jednu odmah potrošio - druga neka se nađe ... zlu ne trebalo.
Zlo me je čekalo danas na Sljemenu. Nisam se spuštao niti 3 minute, nakon niza skokova i 2 dropa guma je ispustila dušu na zadnjem jačem nagibu sa korjenjem. Tako sam lijepo poletio, i da nije bilo manjeg drveta i grma sa koprivama, završio bih na Mihaljevcu.
Štitnici za koljena i kaciga su opravdali svoje prisustvo na meni te sam prošao sa manjim ogrebotinama.
Naravno, imao sam rezervnu gumu ali je blento zaboravio ponijeti pumpu. Sreća na dvojici penjača biciklista koji su mi ponudili pomoć sa svojom pumpom. Dok sam mjenjao gumu nailaze 2 spustaša (biciklista) i komentiraju moje bušenje i moj pad: "...i ja sam neki dan tam zbušil gumu, neko je postavio čavle ... isto sam se razbio."
Ohrabren ovom izjavom nastavio sam u lakšem ritmu nizbrdo sa 6 otvorenih očiju ne bih li uočio opasnost na stazi u obliku čavala i sličnih zamki.
Došao sam na Mihaljevac u jednom komadu, blatan, izgreban i SRETAN a draga je sjedila u autu sa upaljenom klimom i čekala moj dolazak.
Spas od aktualnih vrućina smo našli na Medvednici gdje je temperatura bila niža za 11 stupnjeva od gradske vručine te je ova vožnja bila ugodna za oboje.
Video nije ništa specijalno ali kada je već snimljeno 3 minute materijala neka ne propadnu :)