Pripreme za DH World Cup 2009. na Pohorju

Nakon dosta vremena uspjeli smo se skupiti na jednu kratku vožnjicu. Nakon posla našli smo se kod jednog od poznatijih kina (Kino Kustošija) u Zagrebu koje je prije koju godinu otišlo u zaborav.
Odlučili smo otići malo na Grmu koja je jednom dijelu ekipe do sada bila potpuna nepoznanica.
Lijepo poslijepodne, 18.30 sati, sunce, ptičice, priroda i GRMA !!!
Dok smo se penjali prema vrhu cijelim putem neki su sa nevjericom promatrali trasu spusta i tko zna šta im se tada vrtilo u glavi: ... " jesam li ja normalan gdje idem!? ... ja se ovdje neću spustiti !!, ... vidi ovaj skok !!?? ... moj Bože, tko se ovdje u opće spušta???" U tom trenutku pored nas projure dva lika na bajkovima, lete zrakom pored nas preko hupsera, vijugajući između drveća nestanu u šumi a mi se šutke nastavimo penjati prema vrhu.
Došli smo na vrh tj. start, malo se divili pogledu na zapadni dio Zagreba, i tada je bilo vrijeme da se krene dolje. Naravno, spust je bio živi očaj da je bilo promatrača sa strane. Na našu sreću svi smo stigli dolje živi i u jednom komadu. Milan i ja smo se odlučili na još jedan spust a ostatak ekipe je proveo vrijeme u sjeni drveća na klupici razgovarajući sa jednim od protagonista spuštanja po Grmoščici. Drugi spust smo odradili malo hrabrije i bolje ali i sa više kritičnih situacija za naše kosti.
Sunce je polako tonulo iza Grmoščice prema Pohorju što je bio znak za dvije stvari: 1. Pohorje (DH World Cup 2009.) dolazimo, i 2. Gdje idemo na pivu? ... Baboon? ... MOŽE !!!
Da neki ne bi mislili da se na Pohorje idemo natjecati ... ne daj Bože!! Moramo prvo proći Grmu a onda Psunj pa tko zna šta još .... a to ne bu išlo :))