nedjelja, 15. ožujka 2009.

Najljepši dio uspona je spust


Usponi mi definitivno ne idu. Ubijem se do pola puta i najradije bih da me se teleportira u bolnicu na infuziju. Kako kažu stari: ..."nema kruha bez motike", tako ni pravog spusta nema bez uspona
Dok se penjemo gledam podlogu, snimam skrivene zamke koje bi mogle upropastiti kvalitetnu jurnjavu niz brdo. Misli su fokusirane samo na cilj uspona.

Nakon 1,5 - 2 sata uspona slijedi kraći odmor, presvlačenje i pripreme za spust.

Start .... GO!!! .... i za 15 - 20 minuta smo dole, na polazištu.

Za ovih 15 minuta penjao bih se i 2 dana ... ako treba .................. sva sreća da ne treba !!!!







Nema komentara:

Objavi komentar